Oprosti mi sto disem. Necu nikad vise !
Ljubav je sihirbaz, babo !
Pokreće život i u život vraća. Liječi, krijepi, oplemenjuje. Sve boli, jade, tuge, gorčine potire, ne zna za prepreke.
Ne priznaje zakone, norme, regule.
Jedino je ona moćna i od vremena i od smrti.
Može i ono što se čini nemogućim, nesretnog, slomljenog, izgubljenog u jednom trenu preobraziti u sretna čovjeka.
Sva sam od ljubavi, babo, a izvan toga .. nema ništa.
Niko ti zavidjeti nece, budes li znao u samom sebi otkriti radost????
Ne pokusavaj mijenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava
Ne pokusavaj mijenjat me
ovo su ipak moje ruke
samo mi znamo kako smo skupa
mucili srecu mucili muke
Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je srce oduvek sa mnom
kolko smo samo krvavih puta
isli po brdu isli po ravnom
Ne daj da tebe mijenja neko
budi do kraja ono sto jesi
a ako mislis da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.
Znam da ovako mnogim ne godim
al' ja sam citav stao u vene
znam dobro zasto ratove vodim
muski su muski zene su zene.
Ja kad nekog vidim da gubim
zasuzi oko al' nikad ne placem
onog kog ljubim do daske ljubim
a znam da se igram s ostrim brijacem.
Al' kad s torbom naumim negdje
noge mi neces vezati s nicim
nama tih para za moje cijene
priznajem kako ciganu slicim.
Ti mnoge stvari shvatas
Rekla mi je jednom:"uozbilji se decko, ja te volim i ti to znas. gledaj oko sebe, vidis, ceo svet je nas." ... A ja kao svaki nadmeni balkanac, terao sam, znam, uporno po svome...
Opet sam se sprijateljila s osmijehom. Iako znam...stara varalica je to !
Mozda postat cu njegov andjeo beli, od zla ga kriti kad pozeli???
Ne uzimajte za zlo sto ovaj post necu uciniti komplikovanim.
Necu ga ispuniti sjetom, jer je nema.
Iscezla je, kao da nikada nije ni postojala.
Samim tim, ne osjecam potrebu da pisem slabe postove.
Da pisem bilo sta sto ima veze s jednim prekrizenim momkom u mom zivotu.
Drugi put.
Znam da sam u stanju upravljati svojim emocijama, barem kad je on u pitanju.
Da su prevelike, ne bi mi se dalo.
Ako postoje(u sto cisto sumnjam) bas rade sve onako kako ja zelim. Ne opiru se.
Volim (kad pozelim i kad mi je dosadno), ne volim (uglavnom).
Treba mi srece.
Ne zelim da je uzimam u prevelikim kolicinama.
Nadam se samo da u meni nije uspio ubiti sposobnost za ljubav.
Sigurna sam da ne bi zelio moju mrznju. A koliko god je ja poricala, on je ipak najblizi tome.
Sprjecava me samo jedna cinjenica.
Da sve, apsolutno sve ide po mom :) !
"Al' ima razloga, sve je to od Boga, sve je to sudbina"
"Voljela bih da ipak negdje sacuvas sve moje daleke vrhove na horizontalama tvog dna. I da poneseš moje oci kroz tisinu svih tudjih ociju i tudjih stanova. "
Uvjeravam samu sebe u svoje emocionalne sposobnosti.
Vjerujem u ljubav, ali je izbjegavam.
I plasi me vec jedan pomenuti on. Sutra bih trebala otici na nase mjesto. I kud bas od svih, da se meni javi :/ .. Ne bi me nikad ubijedio, da Ona sinoc nije insistirala na tome.
Raduje me razgovor sa dragim momkom. Raduje me cinjenica da cemo se uskoro zvanicno upoznati. Jednostavno...najsretnija sam ovih dana.
A sto se tice slobode. Sama najbolje funkcionisem.
Onda kad si najsretniji na svijetu
tu sam da unistim tvoju srecu...
svakim svojim dijelom....
primjecujes?? Ne??
Ima vremena :D !
Sigurna sam da zvuk nasih stiklica, nije bio nimalo prijatan, cak ni za jedan grad u kojem je to precesta pojava. Nisam zeljela razmisljati o prolaznicima koji su bili prisiljeni muziku iz obliznjih kafica zamijeniti nasim neujednacenim koracima. Nisam zeljela i nisam razmisljala, ali je jedan on uz mnogo prostora za srdacnost na tihom, ispunjenom mjestu ponudio mjesto za njegovim stolom (mojim omiljenim). Izgledao je tako normalno i privlacno, to je prvo sto sam pomislila, a zaklela bih se da su i moje najdraze djevojke dijelile sa mnom misljenje.
Svojim lijepim, pomalo ozbiljnim licem, njeznim rukama i tihim, beskrajno strpljivim glasom, nudio je sigurnu luku, ruku podrske dok se "oluja" ne stisa. Najljepsi moj, sustina zivota nije da cekas da oluja prodje, nego da naucis plesati na oluji.
Besprijekorna odjeca i nacin na koji nam se obracao, cinili su ga savrseno obrazovanim muskarcem.
Divno iznenadjenje!
Bajramsko izdanje!
Bojim se da sam ponovo preopsirna, ali bio je tako sladak dok je svojim krupnim koracima silazio niz stepenice i narucivao nam pice.
Izgledao je snazno i lijepo...rekla bih avanturistickog duha, koji je, po mom skromnom misljenju poticao niotkud :)) !
Istog trenutka smo promijenile "ravnodusne" stavove. Zgodan, neopterecen, okruzen dvojicom(ni upola posebnih) drugova i knjigama.
A moj svijet(cija je srz vec odavno jedan on) se lagano raspadao na svaku rijec, pokret ili sivkasto plavi odsjaj u pogledu, kojim je vjesto odvajao od stvarnosti sve sto ga je okruzivalo. Sigurna sam da je prepoznao i iskre u nasim ocima, rumenilo u obrazima.
Bilo je trenutaka kada bi sebe podmetnuo kao branu toj vatri, a bilo je i onih kada bi udovoljavao sebi dolivajuci ulje na tu vatru.
Djelovao je ironicno odgovarajuce.
Ipak.....prisilila sam se na iskrenost. To nije bilo vidjenje u kome bih mogla pasti u zagrljaj jedne takve prilike koja je podsjecala na bosanski "Hollywood". Mi smo stranci, a na meni je bilo da odlucim hocemo li to i ostati.
Pogresno.
Ja sam tu dosla da bih nastavila svoju pricu.
Nisam bila tu zbog ljubavi ili njegovih savjeta.
Ja nikada nisam bila kukavica. To bih mogla dodati na spisak stvari zbog kojih sam ikada osjetila sujetu. Iako je zvucao dosta razumno na neki uvrnut nacin, odlucila sam da grad postedim zvuka mojih stiklica veceras i njegove ruke ne prihvatim kao stit, jer nisam sigurna da je on osoba koja je u stanju ikoga od ljubavi spasiti :)!
"and we only be making it right, cause we'll never be wrong together"
Postoje ljudi koji vam izvade srce i oni koji ga vrate na mjesto !
*Kao mali glumac sto 'sred scene stoji...
Zaboravlja svoj tekst jer se neceg boji...
Potrcat ce rijeci sa mojih usana...
K'o usnule nade iz vojnickih rovova...
Mace moje cupavo...
Ko te nocas volio...?
Jos mnogo mogu da ti dam,
al' ja cu ipak ostat' sam...
Mace moje cupavo...
Ko te nocas volio...?
Jos mnogo mogu da ti dam...
Al' ja sam sam...
Ja sam sam...
Ponekad me plase snjegovi s planina...
Postao sam i ja srednji...
Bojim se visina...
Tako ti moje mladosti,ne daj me...
Ne daj me tudjim ljudima da me ljube...* /od veceras urezano /
"prisao sam nekoj zeni neznanoj....i nisam je ni takao"
Kako si samo mogao da pomislis
da te necu otkriti po nacinu na koji zadrzavas dah??
Tako to ide...ostavio si me predugo u onim cutanjima
U onim tisinama u kojima sam ja svoj jedini sagovornik
I u kojima se o tebi, definitivno, ne prica nista dobro...i tu smo gdje smo...
Ne potcjenjuj me nikada vise.
"Da se ne lazemo. Nije to bio neki most od onih podignutih da bi se u njih gledalo. Ne, pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo, i pod njima prvi put poljubilo. Ali, ponekad ga je on prelazio svojim uobrazenim kadetskim korakom a mesecina se kao deverika lovila u mrezu njegove kose.
Da znaš...
sve sam rebuse riješila
Ali ipak se ponekad još zaletim na vjetrenjace !
A da, umalo ne zaboravih... poslije njega su ostale iste ulice, i djeca sto uce u skoli da crtaju proljece, i raznosaci novina. I niko nije za njim posuo kosu pepelom ni poludjelo kukao prema mjesecu, mada je u sivim ocima nosio svijet koji je vrijedio vise nego svi ratovi, hidrocentrale i zgodici na berzi i ruletu."
To što si varao, to bih ti oprostila.
Al' što si mene, to ne mogu !
Ponavljas se kao programiran.
Necu tvoje greske i moju tisinu.
"Nekad presutjeti je mudrost, uvijek presutjeti je glupost."
Kao da vrijedan si toga.....
Opraštam li???
Oprastam !
Ej moji lanjski snegovi .... !
